Y-kromosom DNA (Y-DNA)

Y-kromosom DNA se gotovo u potpunosti nasljeđuje isključivo s oca na sina. U teoriji bi otac i sin trebali imati identičan Y-kromosom, ali u prirodi dolazi do slučajnih pogrešaka prilikom kopiranja. Te pogreške uzrokuju zamjenu pojedinih nukleotida (baza A, T, C ili G), što stvara novu genetsku varijantu ili mutaciju.

Upravo su te genetske varijante osnova za genetsko rodoslovlje. Budući da određene skupine muškaraca dijele iste mutacije, razvrstavamo ih u tzv. haploskupine. Kada genetičar potvrdi da barem dva pojedinca dijele istu specifičnu varijantu, određuje se nova grana na svjetskom obiteljskom stablu. Haploskupine se imenuju slovom glavne linije (npr. R, I, J...) i kodom specifične mutacije (SNP), koja predstavlja točno određenu točku u DNA lancu, gdje je došlo do promjene (npr. R-Y1392).

Y-DNA stablo haploskupina

Te genetske varijante omogućuju da se sastavi genetsko rodoslovno stablo haploskupina. Primjer takvog stabla je prikaz Očeve linije (Y-DNA) na stranici Slovenski genetski atlas.

Ispod je prikazano Y-DNA stablo haploskupina, gdje je smješten moj najstariji predak po očevoj liniji: Jakov Renka (r. oko 1764, Ravna Gora).

Prva određena haploskupina bila je R-Y1392, procijenjena na temelju atDNA testa. Radi se o grani R1a sa zajedničkim pretkom oko 250. godine pr. Kr. i gotovo 2.500 testiranih potomaka – potvrdila je slavenski izvor očeve linije, ali je za rodoslovlje preširoka.

Preciznija analiza testom Big-Y 700 kod FamilyTreeDNA smjestila me je u prilično mlađu haploskupinu R-Y35453. Njen zajednički predak je prema procjeni FTDNA živio oko 964. godine (95-postotni interval pouzdanosti 272–1437), a prema neovisnoj procjeni YFull (uzorak YF144004, YTree v14.05) prije oko 1200 godina – dakle u ranom srednjem vijeku.

Struktura stabla oko mene (procjene TMRCA prema FTDNA Discover, 2026):

• R-BY32501 (oko 417, interval 127 pr. Kr.–841) – korijen svih donjih grana s devet testiranih potomaka s kraškog, vipavskog i idrijskog ruba slovenskog prostora te iz Italije. FTDNA joj pripisuje i arheološki uzorak I47066 (Akbari i dr. 2026) – čovjeka koji je umro oko 1170. godine.
  • → R-FT126611 (oko 630) → R-Y136823 (oko 780) → R-FT126969 (oko 1765): linija Bandelj, najstariji predak r. 1750. u Gabrovici pri Komenu; jedan od testiranih je kolega rodoslovac pri SRD.
  • → R-Y35453 (oko 964): Jakov Renka – ja.
  • → R-Y35450 (oko 1770, interval 1394–1963): dva testirana s prezimenom Velikanje / Velikonja – najstarija poznata pretka su Andrej Velikanje, r. 1755. u Idriji, i Matija Velikonja, r. 1685. na Predmeji pri Ajdovščini.

Širi okvir pokazuje YFull: naša grana R-BY32501 je slovensko-kraški izdanak roda R-PH3782 sa zajedničkim pretkom oko 400. godine, čiji su današnji nositelji rašireni od Poljske, Slovačke i Mađarske do Hrvatske i Slovenije – slika kakvu očekujemo kod linija koje su u naše krajeve došle sa slavenskim naseljavanjem.

Migracijski put mojih predaka

Jedna od najfascinantnijih mogućnosti Y-DNA testiranja je praćenje migracijskih putova od tzv. "Y-kromosomskog Adama" do danas. Pomoću arheogenetike (analize ostataka s arheoloških nalazišta) možemo procijeniti gdje su se moji preci kretali kroz tisućljeća.

U gornjoj snimci prikazane su migracije koje su obavili moji preci po očevoj liniji, prije nego što su se naselili na današnjem području. To su dakle oni "praslavani" koji su u genima donijeli svoje nasljeđe u naše krajeve (koje opjeva Zoran Predin u svojoj znamenitoj pjesmi).

Traženje srodnika po očevoj liniji

Slično kao kod autosomnih testova, i kod Y-DNA tražimo podudarnosti s drugim testiranima. Razlika je u tome što Y-DNA podudaranje znači da dvije osobe imaju zajedničkog pretka isključivo po neprekinutoj očevoj liniji.

Najbliža podudaranja su dva testirana iz roda Velikonja / Velikanje s Idrijskog i Predmeje (danas žive u SAD-u). S njima dijelim zajedničkog muškog pretka na razini R-Y35453 – prije otprilike tisuću godina –, što približno sovpada s razdobljem kada su se na zapadnom rubu slovenskog prostora oblikovala prva stalna sela. Iako imamo različita prezimena, to nije neobično, budući da su se stalna obiteljska prezimena kod nas ustalila tek mnogo kasnije.

Big Y je pokazao i kako su grane povezane: Velikonje imaju pet vlastitih SNP-ova (R-Y35450), a ja 15 privatnih varijanti, kojih kod Velikonja nema. Renka dakle nije mlađi ogranak od Velikonja, već su obje obitelji odvojene grane istog, vrlo starog roda. Zanimljivo je da su se upravo te dvije obitelji oko 1800. godine našle kao susjedi u Ravnoj Gori u Gorskom kotaru i već se u prvoj generaciji i bračno povezale – o tome više u članku koji je u pripremi za časopis Drevesa.

Na razini R-BY32501 (oko 417. godine) dijelim pretka još s linijom Bandelj i s više testiranih iz Slovenije i Italije.

Privatne varijante (SNP-ovi)

Važan podatak Big-Y testa su tzv. privatne varijante (Private Variants). To su mutacije koje su zasad potvrđene samo kod mene.

Trenutno imam 15 privatnih varijanti; kod četrnaest od njih je Big Y drugog testiranog (Velikonja) pouzdano »predački«, dakle ih zaista nema. Budući da se nova mutacija pojavljuje otprilike svakih 80 do 100 godina, ovih petnaest znači oko tisućljeće odvojenog razvoja od Velikonja. Svaka od njih čeka da se testira još netko s istom mutacijom, što bi omogućilo definiciju nove, mlađe haploskupine.

Daljnja istraživanja

Moj sljedeći cilj je testirati što udaljenijeg muškog srodnika iz linije Renko/Renka – potomka sporednih grana Jakova Renke (Tomas r. 1827., Ignjat r. 1833., Jure r. 1837.). Njegovi rezultati bi "pretopili" moje privatne varijante u službenu haploskupinu i genetsko stablo približili razdoblju koje pokrivaju matične knjige.

Prezime Renko je u Sloveniji prisutno na četiri odvojena područja (Čepovansko i Trnovski gozd, Ilirskobistriško s Brkinima, Zasavje, Gorenjska oko Begunj); je li koje od njih ista očeva linija kao ravnogorski Renka, pokazao bi Big Y muškarca iz svakog od njih – po Y-podudarnostima s Idrijskog i Vipavskog, najobećavajuće je Čepovansko.

Također želim istražiti druge očeve linije u svom stablu (npr. Rakar, Jekovec, Pezdirc). Za te linije moram najprije identificirati žive muške potomke i potaknuti ih na testiranje. Za početak bi bio prikladan osnovni Family Finder ili Y-DNA test (npr. Y-37) za potvrdu linije, a kasnije i eventualna nadogradnja u Big-Y 700 za precizno smještanje na vremensku os.